„Samo je ušao/la u sobu i zatvorio/la vrata. Rekao/la je da je umoran/a, ali nekako drugačije ćuti.“
Ako ste roditelj ili staratelj, možda ste primetili da se vaše dete povuklo – manje priča, više sedi usamljeno, ne želi da izlazi, ne želi da razgovara sa vama. Mnogi misle da je to „pubertet“ ili „faza“, ali ponekad, tišina je poziv u pomoć.
Zašto deca ćute kada trpe nasilje?
Dete može da ćuti:
- Nagle promene raspoloženja, češće plakanje ili bes.
- Promene u apetitu i snu.
- Modrice, ogrebotine ili povrede koje dete ne objašnjava.
- Pad koncentracije, ocene, gubitak interesovanja za stvari koje je volelo.
Ne mora svaki znak značiti da dete trpi nasilje, ali ako primetite više ovih znakova zajedno, potrebno je da obratite pažnju.
Šta kao roditelj možete da uradite?
- Pokušajte da ostanete pribrani. Ako pokažete paniku ili uznemirenost, dete se može još više povući.
- Postavite jednostavna pitanja:
– „Primećujem da si nekako tužan/tužna u poslednje vreme, želiš li da razgovaramo?“
– „Važno mi je kako se osećaš, ovde sam za tebe.“
- Ponudite vreme i prostor. Ako dete ne želi odmah da priča, nemojte ga primoravati, ali mu pokazujte svakodnevno da ste tu.
- Verujte detetu ako vam nešto kaže. Nemojte ga kriviti niti govoriti: „Zašto nisi ranije rekao/rekla?“ ili „Šta si uradio/uredila da ga/je naljutiš?“
Kada i kome prijaviti?
- Zbog straha da će osoba koja vrši nasilje još više da ga/je povredi ako kaže.
- Oseća sramotu i misli da je ono krivo za ono što mu se dešava.
- Veruje da mu/joj niko neće verovati ili da nikome nije stalo.
- Neko je detetu rekao da mora da ćuti.
Zato je važno da primetimo promene i da ih pitamo, nežno, ali iskreno.
Koji znaci mogu ukazati da dete trpi nasilje?
- Povlačenje i izbegavanje prijatelja ili porodice.
- Strah ili odbijanje odlaska u školu ili kod određenih osoba.
-