Ma samo se šalim.“ „Nemoj da preteruješ, pa to je bila šala!“
Ma samo se šalim.“ „Nemoj da preteruješ, pa to je bila šala!“
Koliko puta smo čuli ove rečenice nakon što je neko bio povređen rečima, podsmehom ili komentarom?
U školskim hodnicima, na društvenim mrežama, u porukama i razrednim grupama, reči se upućuju uz osmeh – ali za onoga ko je žrtva šale, one nemaju ništa smešno.
Nadimci, etikete, ismevanje izgleda, akcenta, odeće, uspeha u školi ili nečeg što učenik voli – sve su to oblici verbalnog nasilja koji se često pokrivaju izgovorom: "Pa to je samo šala."
Ali, posledice mogu biti duboke. Deca se povlače, postaju nesigurna, gube veru u sebe i druge. Osećaj da su preterano osetljivi samo ih dalje utišava, a nasilnici se ohrabruju da nastave.
Granice se uče!
Deca često ne znaju dokle idu šala ili zabava, a gde počinje nasilje. To je upravo zadatak odraslih – da im pomognemo da razlikuju šalu od ponižavanja, zabavu od ismevanja, dobru foru od sarkazma sa prezirom.
U školama u kojima se uči poštovanje, a ne samo činjenice, deca se usuđuju da prijave nasilje. Osećaj da su viđeni i saslušani izgrađuje poverenje, a poverenje se čuva.
Podsetimo decu, roditelje i nastavnike: Šala prestaje da bude šala onog trenutka kad neko na nju utiša glas i obori pogled.
Ukoliko vi ili neko iz vaše okoline trpi vršnjačko nasilje ili bilo koji drugi oblik nasilja, možete prijaviti OVDE.