„Ma, tako smo se posvađali, ali to je normalno.“ – Koliko puta ste ovo čuli? Svaka porodica ima nesuglasice. Ali ono što razlikuje podržavajuću porodicu od one u kojoj se deca osećaju ugroženo jeste kako se konflikti rešavaju.
„Ma, tako smo se posvađali, ali to je normalno.“ – Koliko puta ste ovo čuli? Svaka porodica ima nesuglasice. Ali ono što razlikuje podržavajuću porodicu od one u kojoj se deca osećaju ugroženo jeste kako se konflikti rešavaju.
Deca uče ono što vide
Deca ne usvajaju samo ono što im kažemo, već pre svega ono što žive uz nas. Ako odrastaju u okruženju gde se svaki nesporazum rešava vikanjem, ćutanjem ili nasiljem, i sama počinju da veruju da je to jedini način.
Ako pak vide da se problemi rešavaju razgovorom, dogovorom i uvažavanjem, grade sliku da je konstruktivno rešavanje sukoba moguće i prirodno.
A šta ako deca nemaju ovakav model?
Deca koja odrastaju u atmosferi stalnih svađa, kritika ili tišine, često počinju da veruju da je nasilje normalan način komunikacije.
Šta roditelji mogu da urade?
Zašto je ovo važno?
Deca koja od malih nogu uče da se konflikti mogu rešavati bez nasilja imaju više samopouzdanja, bolje odnose sa vršnjacima i manje su šanse da sama vrže nasilje ili budu ti koji trpe nasilje.
Podsetimo se: (Ne)nasilje zaista počinje od kuće. Porodica je prvo mesto gde deca uče kako izgleda ljubav, poštovanje i dijalog.
Ukoliko vi ili neko iz vaše okoline trpi vršnjačko nasilje ili bilo koji drugi oblik nasilja, možete prijaviti OVDE.