Poruke koje upućujemo detetu kao osobi glavno su sredstvo kojim utičemo na građenje njegovog identiteta, oblikujući njegovu svest o sebi. U prvim mesecima odrastanja deteta o njemu se brinemo pre svega vodeći računa da bude sito, da nije mokro, održavajući ga čistim. Međutim, vrlo brzo mu trebaju i druge vrste pažnje, a ako se deci ne posvećujemo u dovoljno dobroj meri, ona će se truditi na sve načine da zadobiju našu pažnju, čak i tako što će u ranijim uzrastima galamiti i plakati, dok u ostalim fazama adolescencije mogu biti buntovna, srdita, prema drugima i sebi, dok neka čak mogu sebi nanositi i telesne povrede.
U situaciji kada moraju birati između toga da su roditelji indiferentni i da ih ne primećuju, i toga da ih kažnjavaju, radije će izabrati ovo drugo, samo kako bi zadobili pažnju koja im je potrebna.
Važno je da budemo svesni da u takvom kontekstu dete samo želi da skrene pažnju na sebe i poruči da se tog trenutka oseća zapostavljenim, neželjenim i da želi da privuče našu pažnju, zato je bitno da roditelji pronađu snage i pokažu mu da ga primećuju i vole takvog kakvo jeste.
Da bismo stasali u zadovoljne ljude bitna su nam priznanja drugih, za nas važnih osoba, imamo potrebe da budemo pohvaljeni i zapaženi, gde roditelji uzimaju glavnu i najvažniju ulogu.
Na ovu temu, koliko i kako pohvala i kritika utiču na samopouzdanje kod dece, svoje stručno mišljenje i savet daje Suzana Miković, master defektolog, porodični terapeut, trener asertivnosti i emocionalne pismenosti.
Suzana Miković na početku razgovora ističe da pokazivanjem zadovoljstva na detetovu radost postignuća utiče se na postizanje samoispunjenosti.
- Umesto gotovih rešenja, detetu treba dati priliku da greši i savladava prepreke. Pohvala i nagrada su dobar podsterk za razvoj unutrašnje motivacije, ukoliko su usklađene sa realnim zahtevima, detetovim trudom, mentalnim i kalendarskim uzrastom - objašnjava Miković i dodaje:
- Nagrađivanje će biti višestruko efikasnije ukoliko umesto materijalnog, dete nagradimo nekom aktivnošću u kojoj uživa. U zavisnosti od prirode aktivnosti, zadovoljstvo može biti veće ukoliko se cela porodica uključi u odabranu aktivnost. Time se povećava mogućnost da dete željene obrasce ponašanja ponovi i da prerastu u naviku.
Efekti kritike su pozitivni samo onda kada je primerena i usmerena na konkretno ponašanje, govori Suzana i dodaje da ukoliko je kritika usmerena na ličnost deteta, ono će usvojiti etiketu da je pogrešno, da ne zna ili da nešto trajno ne može da postigne, umesto da bude svesno svoje vrednosti bez obzira na pogrešivost.
- Velika je mogućnost da kritika upućena na detetovu ličnost rezultuje povlačenjem i izbegavanjem izazova i isključuje mogućnost doživljavanja uspeha. Međutim, dešava se da deca kroz kritiku dožive da im roditelji uskraćuju ljubav i privrženost posebno u situacijma ljutnje - objašnjava defektolog.
Zato je važno da kada roditelji kroz formulaciju kritike, koju upućuju na jedan aspekt u ponašanju , ne izostave (rečima ili delom) da stave detetu do znanja da su i dalje dostupni za emocionalnu razmenu, savetuje Suzana Miković, master defektolog, porodični terapeut, trener asertivnosti i emocionalne pismenosti.
Ukoliko vi ili neko iz vaše okoline trpi vršnjačko nasilje to možete da prijavite OVDE.