Zorica Veljković, diplomirani psiholog savetnik-spoljni saradnik za zaštitu od nasilja u Školskoj upravi Zaječar objašnjava šta je porodično nasilje i na koji način prepoznati da ga dete trpi.
Pravilnikom o protokolu postupanja u ustanovi u odgovoru na nasilje, zlostavljanje i zameravivanje ( ''Sl.glasnik RS'', br 46 od 26. juna 2019, 104 od 31.jula 2020. ), između ostalog predviđeno je : ,,ako postoji sumnja ili saznanje o nasilju, zlostavljanju i zanemarivanju deteta i učenika u porodici, direktor bez odlaganja obaveštava policiju ili javnog tužioca, koji preduzimaju dalje mere u skladu sa zakonom''.
Kako škola može da prepozna rizik ili prisustvo izloženosti porodičnog nasilja ?
Učenici, pored svojih porodica, najviše vremena provode u školi. Prosvetni radnici su ti, koji na osnovu neposredne opservacije ( opažanja ponašanja, izgleda i drugih indikatora ), razgovora, ili kroz neki grupni rad, mogu doći do saznanja da se nešto dešava sa detetom ili u njegovoj porodici.
Ne zaboravimo da se godinama unazad nasilje u partnerskim , a posebno porodičnim vezama, ignorisalo, tolerisalo, ćutalo o tome ( ''ćuti i trpi....ne pričaj...to je sramota ....''). Iako je u današnje vreme ovaj vid nasilja zakonski je regulisan, i kao takav smatra se zabranjenim ponašanjem, i dalje se dešava!
U radu sa mladima bitno je ukazati na to da nasilje u partnerskoj vezi, ili porodici nije posledica zloupotrebe određenih psihoaktivnih supstanci zloupotreba alkohola, droga ( npr. moj otac je mnogo dobar čovek kad ne pije, a pije svaki dan..) teške naravi, karaktera ( '' ma on je takav/takva, šta se tu može'' ).
Nasilje u porodici je SVESNA I NAMERNA AKTIVNOST KOJOM OSOBA KOJA ČINI NASILjE POKUŠAVA DA ODRŽI I DEMONSTRIRA MOĆ. NASILjE JE IZABRANO PONAŠANjE!!!!
KAKO MOŽEMO DA PREPOZNAMO DA JE NEKO DETE ILI UČENIK IZLOŽEN PORODIČNOM NASILjU?
Prilikom prepoznavanja rizika od nekog vida porodičnog nasilja ( fizičko, psihičko, seksualno, zanemarivanje ), ili direktne izloženosti porodičnom nasilju, sagledavamo celokupnu sliku deteta ili učenika. To znači da opažamo fizičke, psihičke i ponašajne promene kod deteta, koje nisu posledica nekog drugog medicinskog stanja ili poteškoće.
U Priručniku o primeni opšteg protokola navedeno je sledeće: prilikom prepoznavanja da li se radi o zlostavljanju i zanemarivanju, potrebno je sagledati sve postojeće činjenice i celokupnu situaciju deteta i njegove porodice, s obzirom na to da ne postoje specifični znaci i simptomi na osnovu kojih se sa potpunom sigurnošću može tvrditi da se radi o zlostavljanju/zanemarivanju deteta.
Neki od pokazatelja da je u porodici prisutno fizičko nasilje nad detetom mogu biti:
- prelomi i modrice ( posebno ako su učestali, i bez jasnih, konkretnih obrazloženja ). Modrice koje se mogu primetiti na detetu mogu biti u obliku: ujeda zubima, u obliku štapa, šake, opekotine od cigareta, modrice nastale udarcima određenim predmetima.
- različite povrede bez adekvatnog , nejasnog objašnjenja ( ozbiljne i neobične povrede )
- opekotine, ogrebotine po rukama, šakama, nogama, licu, ožiljci i sve to bez adekvatnog objašnjenja ( kako su nastali, kada su nastali )
- Neki od pokazatelja da je u porodici prisutno psihičko i emocinalno nasilje nad detetom mogu biti:
Promene u ponašanju najčešće može biti u vidu: povlačenja, pojačane agresivnosti ili autoagresivnosti.
Dakle, kod deteta ili učenika mogu se primetiti promene u ponašanju, odnosno dolazi do manifestacije određenih postupaka, koji nisu do tada bili prisutni u repertoaru ponašanja.
Kod određene dece može doći do regresije, bilo na nivou ponašanja ( eneureza, enkopreza ), bilo na nivou emocija ( histerično, burno ispoljavanje emocija, učestala plačljivost, izražen strah ).
Regresija ( psihološki pojam ) označava mehanizam odbrane koji podrazumeva vraćanje unazad, odnosno vraćanje na raniji stadijum razvoja ( npr. kada 14 godišnjak ponovo počne da mokri u krevet ).
Svako ponašanje ili manifestacija emocija koja odstupa od razvojnog stadijuma deteta može ukazivati da se nešto dešava: pojavljivanje preteranih strahova kojih nije bilo, naglo i burno ispoljavanje emocija-posebno besa, stalna zastrašenost. Naravno, kada govorimo o ovim znacima uvek treba proveriti da li postoji neka organska osnova, u tom slučaju, govormo o nečem drugom.
Učenik se u školi ne ponaša uobičajeno-dolazi do pada školskog postignuća, povlačenja iz vršnjačkih i drugih socijalnih relacija, ili sa druge strane, javlja se učestalo ometanje nastave, ili pak odustvo –''učenik kao da nije tu, a jeste''. Povređivanje i samopovređivanje ( ukoliko nisu simptomi određenih stanja koja se medicinski mogu obrazložiti ); takođe se mogu javiti kao posledica psihičkog i emocipnalnog nasilja u porodici.
Izloženost porodično nasilje može dovesti i do sledećih pojava
-bežanje od kuće
-prerana udaja ( ...''samo da se sklonim iz kuće...'' )
-krađe i delikventnog ponašanja ( postupci koji ranije nisu bili prisutni u repertoaru ponašanja učenika ).
Neki pokazatelji da je u porodici prisutno zanemarivanje deteta mogu biti:
U priručniku za primenu opšteg protokola za zaštitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja koncizno je dat opis o vrstama zanemarivanja deteta od strane porodice.
,,Fizički pokazatelji zanemarenosti su: stalna glad, loša higijena, neodgovarajuće oblačenje, stalno odsustvo nadzora, stalan zamor ili odsustvo pažnje itd. Pokazatelji u ponašanju deteta koji bi ukazivali na zanemarivanje: kašnjenje govora, kašnjenje perceptivno-motornog razvoja, slaba kontrola impulsa, nisko samopoštovanje, apatičnost itd. ( preuzeto iz PRIRUČNIKA )
U PORODICAMA U KOJIMA POSTOJI ZANEMARIVANjE, ONO JE OPŠTE I OBIČNO POGAĐA SVU DECU. ZANEMARENA DECA ČEŠĆE POSTAJU ŽRTVE FIZIČKE I SEKSUALNE ZLOUPOTREBE!
Postoje pokazatelji koji mogu ukazivati na sumnju da se dešava zanemarivanje deteta od strane roditelja:
U školi je pre svega nakon otkrivanja ovog vida nasilja:
DECA KOJA SU BILA IZLOŽENA PORODIČNOM NASILjU INDIREKTNO ILI DIREKTNO NAUČILA SU DA NE VERUJU ODRASLIMA. ZATO JE UVEK PRVI KORAK JE USPOSTAVLjANjE ODNOSA POVERENjA I SIGURNOSTI.
Ukoliko vi ili neko iz vaše okoline trpi vršnjačko nasilje to možete da prijavite OVDE.