Prema UNICEF izveštaju iz 2017. godine skoro 70% dece u Srbiji je barem jednom bilo izloženo psihičkom ili fizičkom nasilju, a više od 8% seksualnom zlostavljanju, dok je 38% dece svedočilo nasilju među odraslima u svom domu.
Takođe, od ukupnog broja žrtava nasilja u porodici u 2021. godini, čak 8.146 su bila deca. Takođe, 45% dece je i dalje izloženo nasilnom disciplinovanju u svom domu.
Podaci izgledaju alarmantno, ali okolina najčešće bira da ćuti o tome.
Porodični odnosi se često doživljavaju kao privatna stvar, ali zaštita deteta je obaveza svakog pojedinca prema zakonu, ne uplitanje.
Mnogi ne realizuju prijave nasilja jer „nisu sigurni“. Ali i mali korak ka saznanju i preventivna reakcija bolji su od okretanja glave.
Posebno u manjim sredinama prisutan je strah od zameranja ili drugih posledica. Potrebno je više podrške i sigurnosti za one koji prijavljuju.
Fizičko kažnjavanje i emocionalno zlostavljanje se često ne prepoznaju kao problem, već kao deo „vaspitanja“.
Kada okolina ćuti, nasilje se produbljuje. Žrtva ostaje bez podrške, a nasilnik dobija dodatnu "legitimnost". Ćutanje produžava traumu i smanjuje verovatnoću da će dete dobiti pomoć na vreme.
Tišina nije neutralna. Ona štiti nasilnika, a ne dete. Jedna reč, jedno pitanje, jedna prijava – mogu promeniti nečiji život. Progovorimo umesto dece koja još ne znaju kako.
Ukoliko vi ili neko iz vaše okoline trpi vršnjačko nasilje ili bilo koji drugi oblik nasilja to možete da prijavite OVDE.
Izvor: