Adolescentne grupe se formiraju radi zdovoljenja određenih želja i potreba za afilijacijom, afektivnom vezanošću, za ličnim identitetom i oslobađanjem od roditeljske zavisnosti. One mogu biti vrlo čvrste, sa sličnim zajedničkim stavovima i uverenjima, i kao takve mogu delovati konstruktivno (socijalno poželjno) i destruktivno (asocijalno).
Gomilom ili masom označavaju se privremene skupine čiji članovi pokazuju određene karakteristike ponašanja koje, pre svega, odlikuju sugestibilnost, emocionalnost i neracionalnost.
Efekat gomile (efekat krda) podrazumeva da je socijalno ispravno/poželjno ponašanje kada se sledi ponašanje grupe. Dakle, ovaj efekat se odnosi na fenomen pridruživanja ljudi grupama koje prate akcije drugih (kada smo u pozorištu i neki gledaoci počinju da tapšu, najverovatnije ćemo početi i mi da tapšemo).
Pojedinci se u gomili radikalno menjaju, pa neretko njihova ponašanja postaju afektivna i agresivna.
Najčešće razlikujemo tri vrsta gomila (Nikola Rot, Psihologija grupe):
- Agresivnu gomilu karakterišu izlivi nasilja (tuče, pljačkanje, uništavanje tuđe imovine...). Agresivna gomila se pre ispoljavanja nasilja obično okuplja i komunicira, što dovodi do saznanja da postoji isto raspoloženje i spremnost za akciju. Oni šire glasine koje podstiču agresivnost tako što podsećaju na krivicu i odgovornost onih na koje je agresivnost usmerena, kao i na opravdanost napada na njih. Da bi došlo do napada i nasilja neko mora da preuzme ulogu vođe. Obično su to osobe sa slavo izgrađenim društvenim normama, sklone delinkvenciji.
- Gomila u panici je obično skupina koja se brani od nečega ili brži pred nečim. Tada dolazi do neorganizovanog ponašanja i u želji da se osigura lična bezbednost može da se nanese šteta drugima. U takvim situacijama javlja se sebičnost, bezobzirnost i odstupanje od opštih i prihvatljivih normi ponašanja.
- Ekspresivna gomila se okuplja da bi manifestvivala svoje ideje i stavove. Oni mogu da manifestvuju svoje raspoloženje (razdragani su na koncertu, ljuti na utakmici...).
Adolescenti se često grupišu iz potrebe da budu prihvaćeni i priznati, a onda kada oforme grupu deluju u skladu sa koleltivnim stavovima grupe kojoj pripadaju. Pojedinac, koji je deo gomile, obično nije svestan svojih dela. On često sledi svoju grupu na nesvesnom nivou, pa se neretko dešava da u masovnim tučama učestvuju i adolescenti koji ne znaju pravi razlog tuče.
U formiranju individue koja neće pasivno -zavisno biti povezana sa vršnjačkom grupom potrebno je uzajamno angažovanje roditelja i škole kako bi se mladima pružila adekvatna podrška i to na sledeće načine:
- Stvarati i podsticati zdravo okruženje koje će kod adolescenata izazvati osećaj sigutnosti. To može da se odnosi i na stvaranje prostora za slobodno izražavanje misli i osećaja, podsticanje otvorene komunikacije, osnaživanje samopouzdanja i izgradnju poverenja.
- Adolescent se često oseća „izgubljeno“ između deteta i odraslog čoveka, pa je bezuslovna podrška roditelja važna jer ima za cilj da usmeri adolescenta na prave vrednosti, da ga uči rešavanju konflikata, izgradnji empatije i prihvatanju različitosti.
- Kroz edukaciju možemo pružiti adolescentskoj populaciji alate i resurse potrebne za uspešno koračanje kroz izazove mladosti. Škole mogu da osmisle različite programe podrške adolescentima i na taj način probude svest o mnogim aktuelnim temama kao što je: vršnjačko nasilje, asertivna kominikacija, diskriminacija, inkluzivna svest društva...
- Partnerstvo roditelja i škole je važan uslov za razvijanje zdrave ličnosti adolescenata, za formiranje individue koja misli i kritički procenjuje, za razvoj socijalnih kompetencija adolescenata koje će ih sačuvati od potencijalnih mogućnosti da lako postanu ,,žrtve efekta gomile".
Autor teksta je psiholog Ivana Arsić.
Ukoliko vi ili neko iz vaše okoline trpi vršnjačko nasilje ili bilo koji drugi oblik nasilja koje uključuje decu to možete da prijavite OVDE.