Na koji način roditelj treba da "vežba" zahvalnost sa svojim detetom i kako zahvalnost utiče na zdravo i pravilno odrastanje deteta govorila je dečiji psihijatar Tijana Antin Pavlović.
Zahvalnost je jedna nako lepa stvar i zahvalnost je jedna vrlina, osobina, koju treba razvijati kod dece, a treba je razvijati i kod odraslih. Kada bi više bili zahvalni, mi kao roditelji i kao deca, mislim da bi bilo jedno bolje društvo. Zahvalnost, šta je zahvalnost? Zahvalnost je biti zadovoljan i srećan onim što imamo. Znači onim što imamo u smislu i materijalnih stvari, ali i nematerijalnih stvari, ljudima kojima smo okruženi, biti zahvalan što smo zdravi, što smo tu, dišemo i to je jedna vrsta zahvalnosti, jel da? Ali zahvalnost ne znači samo ostati tu i ne mrdati. Biti zahvalan znači biti zadovoljan onim što imamo, ali zahvalnost znači i težiti višem, težiti boljem, tražiti više od sebe, tražiti i više od drugih. Zahvalnost je isto nešto, kao i sve druge stvari koje se uče od roditelja. Ukoliko roditelj stalno nešto kuka, stalno nešto kudi i nikad mu ništa nije dobro i dete će preuzeti takav model. Ali recimo kako roditelji decu mogu da nauče zahvalnosti da pokažu prvo svoj primer, recimo mama dođe s posla i kaže: "Jao što sam umorna, tako sam umorna da mi nije ni do čega i tako bih sad legla, ali sam zahvalna, zahvalna sam što imam posao, zahvalna sam što mogu da doprinesem mojoj porodici i što mi taj posao donosi određenu materijalnu dobit da mogu nešto da pružim. Zahvalna sam što imam vas, što imam dobrog muža, što imam dobru decu, zahvalna sam što se volimo“. Verujte mi ja tu vežbu zahvalnosti dajem svim molim klijentima i pacijentima koji dolaze na psihoterapiju i neverovatno koliko je teško ljudima da pišu čemu su sve zahvalni. Ta vežba zahvalnosti zato i jeste dobra... Znači, istraživanja su pokazala da kada se zahvaljujemo raznim stvarima u našem životu zapravo podižemo nivo serotonina, znači poboljšavamo naše raspoloženje.
Ukoliko vi ili neko iz vaše okoline trpi vršnjačko nasilje to možete da prijavite OVDE.