Roditelji dece koja su žrtve vršnjačkog nasilja mogu pomoći na sledeće načine:
Posmatrajte svoje dete kako biste primetili da li ima znakova koji ukazuju na to da je dete doživelo nasilje.
Deca možda ne mogu uvek da govore o tome da li su doživeli vršnjačko nasilje, ili imaju saznanja da se ono dešava u njihovom okruženju. Znaci koji ukazuju da je vaše dete žrtva vršnjačkog nasilja su: pocepana odeća, oklevanje oko odlaska u školu, smanjen apetit, noćne more, plač ili opšta depresija i anksioznost. Ako otkrijete da je vaše dete žrtva nasilja, ne govorite mu da „pusti to“ ili da ga zanemari, da će proći. Umesto toga, vodite otvorene razgovore u kojima možete saznati šta se zaista dešava u školi kako biste mogli da preduzmete odgovarajuće korake da ispravite situaciju.
Najvažnije je da dete zna da ćete mu pomoći i da treba da pokuša da ne uzvrati drugu istom merom.
Naučite svoje dete kako da se nosi sa vršnjačkim nasiljem
Sve dok se nešto ne može učiniti na administrativnom nivou, radite sa svojim detetom na tome kako da se nosi sa vršnjačkim nasiljem, a da ne bude slomljeno ili poraženo. Vežbajte scenarije kod kuće u kojima vaše dete uči kako da ignoriše dete koje vrši nasilje i/ili da razvije asertivne strategije za suočavanje sa vršnjačkim nasiljem.
Pomozite svom detetu da identifikuje nastavnike i prijatelje koji im mogu pomoći ako su zabrinuti da će biti ponovo na meti izvršioca vršnjačkog nasilja.
Postavite granice sa tehnologijom
Obrazujte svoju decu i sebe o vršnjačkom nasilju putem interneta i naučite svoju decu da ne odgovaraju i ne prosleđuju preteće e-poruke. Budite „prijatelj“ sa svojim detetom na Fejsbuku i podesite odgovarajuće filtere na detetovom računaru. Porodični računar učinite jedinim računarom za decu, i stavite ga na javno mesto u domu gde je vidljiv i može se pratiti. Ako odlučite da svom detetu date mobilni telefon, dobro razmislite pre nego što mu dozvolite da ima opciju kamere. Obavestite ih da ćete pratiti njihove tekstualne poruke.
Kao roditelj, možete insistirati da se telefoni čuvaju u javnom prostoru, kao što je kuhinja, do određenog vremena noću kako bi se eliminisalo noćno digitalno nasilje i neprikladne poruke.
Roditelji treba da prijave vršnjačko nasilje školi i sve preteće poruke predaju policiji, u sektoru za rešavanje digitalnog nasilja nad decom, kao i to da dokumentuju sve tekstualne poruke, e-poruke ili postove na veb sajtovima koji mogu poslužiti kao dokazi u istrazi i pružanju pomoći detetu koje je žrtva nasilja.
Kako objašnjava psiholog Brankica Mitrović Josipović, roditeljima treba jasno, konkretno, bez bilo kakvog etiketiranja deteta, kako onog koje je izvršilac nasilja, tako i onog koje je žrtva nasilja, objasniti šta se tačno dogodilo, a ukoliko je moguće i procenjeno kao potrebno, obaviti zajednički razgovor sa detetom i roditeljem. Psiholog dodaje da je često potrebno uključiti roditelja u pojačan vaspitni rad sa učenikom, odnosno detetom i na taj način je potrebno objasniti roditelju šta to podrazumeva i koja je njegova uloga u tome.
Ključno je da se istakne i značaj roditelja kao uzora u ponašanju i reagovanju na ovakvu situaciju, bilo da je reč o detetu koje je izvršilac vršnjačkog nasilja, ili žrtva istog, dodaje Brankica Mitrović.
Ukoliko vi ili neko iz vaše okoline trpi vršnjačko nasilje to možete da prijavite OVDE.