Ono o čemu se najviše i najčešće govori kada je reč o vršnjačkom nasilju koje se događa u školi, kao i o licu koje je izvršilo nasilje, jeste krivični zakon u vezi sa sankcionisanjem lica koje je izvršilac nasilja. Naime, šira javnost nekako uvek misli da bi se strožim krivičnim merama rešio problem. Međutim, oštre mere i sankcije nisu uvek dobre i ne donose zadovoljavajuće i dugoročne rezultate.
Postoji nekoliko razloga zbog čega je to tako. Pre svega, deca koja su izvršioci nasilja neretko su iz nefunkcionalnih porodica u kojima su i sami bili žrtve porodičnog nasilja ili učili po modelu od roditelja da se nasiljem rešavaju problemi. U najvećem broju slučajeva i izvršioci nasilja psihološki pate i imaju trajne mentalne posledice, tako da su i nasilnici ugrožena grupa kojoj je potrebna stručna pomoć.
Svoje stručno mišljenje na temu kako da nastavnici prepoznaju izvršioca nasilja među svojim učenicima, kako sprečiti da do nasilja uopšte dođe, ali i o tome kako izvršiocu nasilja pružiti ruku podrške, razumevanja i pomoći mu, dala je psiholog Silvia Radić.
Ona na samom početku navodi da je, kada je u pitanju prepoznavanje izvršioca nasilja, bitno uzeti u obzir porodično okruženje deteta, odnos prema školi, sociometrijsku poziciju učenika u odeljenju, pripadnost neformalnim grupama van škole, dugo trpljenje, stepen frustracije... Ali i pored toga, poznavajući bar nešto od nabrojanog, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da će dete izvršiti nasilje.
- Naravno, bitno je obratiti pažnju i napraviti razliku u načinima ispoljavanja agresije i kad je uzrast u pitanju, ali, kad god nastavnik primeti napetost koja duže traje i prati je smanjena kontrola impulsa, kada primeti da je učenik sklon ismevanju drugih, provociranju ili/i ako je već imao konflikt sa drugim učenikom a ne izgleda da je problem razrešen, tu se otvara potencijalno polje nasilja - objašnjava psiholog.
Kada je reč o pomoći koju nastavnik može da pruži izvršiocu nasilja, psiholog Radić navodi da nastavnik uvek može da ponudi razgovor i da kao razlog navede upravo ono što je kod učenika uočio.
Na primer, "Čini mi se da si jako napet u poslednje vreme" ili, može da o svojim zapažanjima upozna odeljenjskog starešinu ili psihologa škole.
- Ne znači uvek da će učenik koji pokazuje nabrojane oblike ponašanja biti i izvršilac nasilja. Dešava se da učenik koji je poslušan ima rigidne obrasce ponašanja, ne pravi upadljive probleme, zapravo vrši "tiho" nasilje. Tu imamo elemente sadizma - bez fizičkog nasilja uspeva da natera nekog učenika da mu nosi ranac mesecima u školu, da ga čeka na stanici, da mu daje novac za užinu, da namerno greši na odgovaranju i dobije lošu ocenu. Opet, napeto stanje, impulsivnost, dekoncentrisanost na časovima, može biti simptom unutrašnjeg ili spoljašnjeg konflikta koji učenik ima u porodičnom i vanškolskom okruženju - objašnjava psiholog.
Radić objašnjava da je važno sistemski raditi na problemu nasilja gde škola ne može da čeka da se problem rešava na svim drugim nivoima, da bi pristupila strategiji.
- Škola je mesto gde treba da se neguje klima bezbednog okruženja.To podrazumeva i doslednost u netolerisanju nasilja, negovanje dobrih međuljudskih odnosa i pružanje raznovrsnog sadržaja za razvoj potencijala učenika. Učenicima je važno kada osete da su nastavnici zainteresovani za njih kao ličnosti - rekla je psiholog Silvia Radić.
Ona dodaje da je veoma osetljivo pitanje prepoznavanja deteta sa predispozicijama nasilja zato što se radi o deci i mladima koji su u razvoju, zato je vrlo važan uticaj sredine u kojoj deca rastu.
- Nasilje ima više lica. Sve više je nasilnih poruka, sadržaja na televiziji, medijima uopšte. Reklame koje proklamuju konzumerski način života, nametanje sticanja materijalnih dobara kao najvažnije vrednosti. Ponašanje mladih je ogledalo društva. Osim destruktivnosti, u porastu je autodestruktivnost kod mladih. Siromaštvo, razrušeni porodični odnosi, roditelji neretko nemaju vremena ni strpljenja za decu. Zato škola može, i treba da neguje prave vrednosti. Saradnja škole i roditelja je važna zato što se dete koje vrši nasilje nad drugom decom najčešće ponaša po učenju, odnosno po modelu, možda je žrtva ili trpi nasilje kod kuće, možda je vaspitno zapušteno, zanemarivano - objašnjava Radić.
- Posebni protokol za zaštitu dece i učenika od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja u obrazovno-vaspitnim ustanovama je obavezujući za sve koji učestvuju u radu i životu vaspitno-obrazovne ustanove - zaključuje ona.
Kao savet za najlakši pristup nastavnika detetu kako bi mu pružio pomoć, psiholog objašnjava da je najbolje prići učeniku bez etiketiranja, sa empatijom.
- Moguće je da dete ne prihvati odmah razgovor, pomoć, zbog stida, straha od procene ili nepoverenja. Dete može da oseća nelagodu jer možda očekuje kaznu, možda nije naučilo da bude pitano o tome kako se oseća, ali to nastavnik ne treba da shvati lično, već treba da ostavi "otvorena vrata", mogućnost da se dete predomisli ili da ponudi detetu da ode kod psihologa škole - navodi psiholog.
Radić objašnjava da pristup nastavnika i učenika mora biti individualan, nikako pred drugima. Nekada se deca brane ljutnjom i besom od osećanja tuge i nemoći, dešava se i da budu uznemirena kada su dovedena u situaciju da se otvore iako im lakne kad to urade. Zato je važno da osećaju da su bezbedni kada se otvore, jer smo tada svi ranjivi. Često se desi da se i sami povere nastavniku u koga steknu poverenje ili psihologu.
- Neka deca dođu kod psihologa sa doživljajem da su tu po kazni. Zato je i način na koji nastavnici upućuju učenike kod psihologa važan. Dajte uvek mogućnost tihom učeniku koji je nesiguran da se oseti vrednim pažnje, da se oseti uspešnim, veštim. Možda ima istančan muzički ukus, možda zna sve o insektima, možda igra dobro sah, lepo slika, crta. Komunikacija sa vršnjacima se uči. Škola može i treba da pomogne i tu vrstu učenja - dodaje psiholog Silvia Radić.
Godinama se u mnogim istraživanjima prate rezultati različitih pristupa u rešavanju vršnjačkog nasilja u školi i svaki ima donekle svojih prednosti, a donekle i nedostatke i ograničenja.
Suština je da najveću odgovornost ima škola i da bezbednost njenih đaka dosta zavisi od toga kako će se kao institucija postaviti prema problematici vršnjačkog nasilja. Zbog toga bi i u Srbiji akcenat morao da bude na organizovanim školskim programima protiv vršnjačkog nasilja.
Ukoliko vi ili neko iz vaše okoline trpi vršnjačko nasilje to možete da prijavite OVDE.