Aleksandra Jovanović Đukić psiholog i savetnica-spoljna saradnica za zaštitu od nasilja iz Školske uprave Užice predlaže dobre primere preventivnih aktivnosti u nastavi i tokom časova kao pomoć u suzbijanju nasilja među vršnjacima.

Saradnički grupni rad: učenici zajednički rade na određenom problemu, recimo, može im se dati zaduženje da osmisle novine. U grupama učenici imaju različite, ali komplementarne zadatke. Zbog toga se ova tehnika ponekad naziva i „slagalica“. Saradnički rad ima potencijal da uključi i integriše osetljivu ili zlostavljanju decu u okviru grupe, jer će imati unapred dodeljenu ulogu. Ono o čemu treba voditi računa je da nasilni učenici ne ometaju i ne opstruiraju rad i da se održava pozitivna klima u grupama.

Kružoci: to su grupe učenika formirane radi rešavanja problema, na redovnim časovima, obično jednom nedeljno tokom jednog polugodišta. Kružoci mogu da se bave raznim temama, uključujući i nasilništvo. Učenici se na času podele u grupe od po 5-6 članova, po unapred ustanovljenim pravilima. Takođe, unapred se daju i instrukcije o načinu prikupljanja informacija i izradi konačne prezentacije. Po pitanju nasilništva, svaka grupa razgovara o prirodi problema, kako da saznaju više i šta se može preduzeti. Zatim, na kraju polugodišta, podnose izveštaj celom odeljenju (ili čak i školi). Njihova rešenja treba da se saslušaju i razmotre – neka mogu biti korisna i izvodljiva, neka nešto manje, ali se mišljenja moraju izneti taktično i bez omalovažavanja. U nekim školama gde se primenjuje ovaj sistem, ocenili su ga kao vrlo koristan, zato što povećava participaciju učenika, pomaže odraslima da bolje upoznaju percepciju i trenutno stanje u odnosu na pojavu nasilja među učenicima – a često su i rešenja koje učenici predlažu vrlo primenjljiva.

Lično, društveno i zdravstveno obrazovanje: sistematičan način da se kroz postojeće ili nove kurikulume u školu uvede rad na prevenciji nasilja. Ovo se može odvijati kroz nedeljne, interaktivne sastanke gde se kod učenika razvija svest o prepoznavanju i prevenciji nasilja, radi na samopouzdanju, empatiji, strategijama za rešavanje konflikata. Postoje različiti kurikulumi, a jedan od njih je Socijalno-emocionalno učenje, gde se razvijaju socijalne i emocionalne veštine, promoviše pozitivno ponašanje, učenje i dobrobit dece. Direktno se osvrće na problematično ponašanje (uključujući i nasilje) na individualnom i grupnom nivou. Još jedan od kurikuluma koji je u primeni u nekim zemljama je i PATHS - Podsticanje drugačijeg načina mišljenja.

Učenje asertivnosti: na svim časovima je moguće promovisati i vežbati asertivne načine reagovanja – izražavanje mišljenja i potreba, ali na nenasilan način. Asertivna komunikacija se bazira na nizu tehnika od kojih će najviše koristi imati deca i mladi koji su žrtve ili potencijalne žrtve nasilja.

Ovo su samo neki od načina koji se primenjuju ili mogu primenjivati na redovnim časovima ili časovima odeljenjskog starešine i odeljenjske zajednice, dopunskoj, dodatnoj nastavi, sekcijama… U nekim oblastima će to ići prirodno, kao način da se razrade teme koje se već nalaze u programu (recimo, srpski jezik i književnost, likovna umetnost, društvene nauke, građansko vaspitanje…), ali se i na većini ostalih časova može odvojiti vreme za primenu ovakvih načina rada.

Ukoliko vi ili neko iz vaše okoline trpi vršnjačko nasilje to možete da prijavite OVDE.