Živimo u svetu gde je vršnjačko nasilje sve zastupljenije u skoro svim aspektima života naših najmlađih, a postajemo posebno osetljivi kada je reč baš o njima, o najmlađima.
Velika odgovornost je na roditeljima kada je reč o prevenciji i sprečavanju vršnjačkog nasilja, ali sve više se govori i o odgovornosti škole i obrazovnog sistema.
Šta nastavnici i profesori mogu da učine kada je reč o sprečavanju vršnjačkog nasilja? Da li su oni važan faktor u celokupnom procesu prevencije? I kako da nastavnici pruže pomoć deci koje su žrtve nasilja, ali i kako da spreče da uopšte dođe do nasilja u školi?
Objašnjenje, kao i savete za nastavnike na ovu temu dala je psiholog Silvia Radić.
Psiholog Silvia Radić objašnjava da brze i efikasne mere, kada je reč o preduzimanju određenih postupaka nastavnika u sprečavanju vršnjačkog nasilja, ne postoje, jer nasilje iako se dešava u školama nije generisano u njima. Ali, to ne znači da su škole nemoćne i da ne treba da održavaju zdrave vrednosti i ciljeve koji su u najboljem interesu dece. Prema nasilju se mora imati nulta tolerancija.
Silvia Radić, psiholog, prema svom dosadašnjem iskustvu kroz rad sa decom navodi par saveza koji bi mogli biti od pomoći svim nastavnicima, u svim školama, kako da brže, efikasnije, uz poverenje i empatiju priđu učeniku koji ima problem i pokušaju da ga zajedno reše.
- Važno je i ohrabriti decu kroz tribune, predavanja, edukativne filmove, radionice da o problemu progovore ali uvek voditi računa o osetljivosti problema - da se dete u ulozi žrtve ne retraumatizuje iznošenjem svog problema pred drugima. Dakle, o temi pričati u grupi, a o pojedinačnom slučaju, nasamo sa detetom. O daljim merama koje će se preduzimati treba da dogovara tim uz obaveznu konsultaciju psihologa i pedagoga - dodaje psiholog Silvia Radić za kraj.
Ukoliko vi ili neko iz vaše okoline trpi vršnjačko nasilje to možete da prijavite OVDE.