Sastavni deo odrastanja svakog deteta jesu trenuci u kojima ono ispituje granice svojih roditelja. Da li može da ostane budno posle 22č? Da li može da ”zaboravi” domaći zadatak ili dobije još jednu igračku?
Sastavni deo odrastanja svakog deteta jesu trenuci u kojima ono ispituje granice svojih roditelja. Da li može da ostane budno posle 22č? Da li može da ”zaboravi” domaći zadatak ili dobije još jednu igračku?
Kao roditelji, često se nađemo na klackalici između želje da detetu pružimo svu slobodu i obaveze da kažemo jasno ,,NE”. U potrazi za balansom, odgovor leži tamo gde ga najmanje očekujemo – u prirodi.
U divljini, majka vučica je prema svojim mladuncima izuzetno nežna. Sa njima se igra, greje ih, hrani i nadgleda. Međutim, kada je u pitanju bezbednost čopora, ta ista vučica postavlja jasne i nepokolebljive granice. Pravila moraju da se poštuju jer upravo ta struktura održava zajednicu na okupu i, što je najvažnije, pruža mladuncima sigurnost.
U 21. veku često pravimo veliku psihološku grešku – izjednačavamo postavljanje granica sa strogoćom ili uskraćivanjem ljubavi. Iz najbolje namere i velike želje da budemo najbolji prijatelji svojoj deci, ni ne primećujemo da im uskraćujemo ono neophodno za zdravi razvoj.
Psiholozi naglašavaju da su deci jasne granice i struktura u odrastanju potrebni jednako koliko i ljubav. Dete koje raste u okruženju bez jasno definisanih pravila i postavljenih granica zapravo je dete koje se oseća izgubljeno i na duže staze razvija ozbiljnu anksioznost. Bez jasnih ,,DA” i ,,NE” od strane odraslih, dečiji svet postaje previše nejasan i preplavljujući.
Škola je mesto gde se dečiji svet brzo proširuje, mesto gde se deca prvi put susreću sa jasnim, društvenim i ličnim pravilima. Tu postoji zvono, ocene, obaveze i, najvažnije – vršnjaci, koji imaju sopstvene granice. Kada dete u svom domu nema definisana pravila, školski sistem za njega predstavlja poseban izazov.
Stručnjaci u praksi primećuju nekoliko tipičnih obrazaca ponašanja kod dece koja nisu naučena na granice:
Saveti za roditelje: Kako biti sigurna luka sa jasnim pravilima?
Postavljanje granica ne znači da postanete diktator u odnosu sa svojim detetom. Cilj je postizanje balansa koji se u psihologiji naziva autoritativno vaspitanje - visoka empatija i podrška, u kombinaciji sa jasnim zahtevima!
Evo kako to možete postići:
Dete koje od malih nogu uči šta su granice i nauči da ih poštuje, izrasta u mladu osobu koja poštuje i sebe i druge, zna šta želi i ume da kaže ,,NE” onome što ne želi. Izgradnja emocionalne stabilnosti i osećaja poverenja kod deteta najbolja je prevencija protiv svakog oblika vršnjačkog i digitalnog nasilja.
Budite njihova sigurna luka gde mogu potražiti i dobiti razumevanje, odgovore na pitanja i dileme, te jasne putokaze.