Nasilje ne prestaje sa poslednjim školskim zvonom. Ono se preko leta seli - u kraj, u park, na bazen, na teren. I najviše od svega, seli se u grupne četove, na društvene mreže i sl.
Zašto leti stvari mogu biti teže, a ne lakše?
Tokom školske godine dete koje trpi nasilje bar zna kada će se suočiti sa onim ko ga povređuje, a kada je „bezbedno“. Preko leta te granice nestaju. Dete više nema ni tih nekoliko sigurnih sati, jer ga ismevanje, isključivanje iz grupe ili neprijatne poruke prate dvadeset četiri sata dnevno - preko telefona koji je uvek tu.
Digitalno nasilje je podmuklo baš zato što nema radno vreme. Poruga objavljena u grupnom četu, isključivanje iz društva na mrežama ili širenje neprijatnih sadržaja ostavljaju stvarne, duboke ožiljke - iako nikada nije bilo fizičkog kontakta. A roditelji to lako previde, jer se sve dešava na telefonu, u tišini detetove sobe.
Znaci na koje treba da obratite pažnju
Preko leta budite podjednako prisutni u detetovom svetu kao i tokom školske godine. Obratite posebnu pažnju na sledeće:
- Dete je odjednom izgubilo volju da izlazi, iako je ranije jedva čekalo da se nađe s društvom.
- Naglo brisanje aplikacija ili naloga, ili vidna uznemirenost svaki put nakon što proveri telefon.
- Promene u raspoloženju, ritmu spavanja ili apetitu koje traju duže od dan-dva.
- Izbegavanje tema - kad god spomenete drugare ili izlazak, dete menja temu.
Nijedan od ovih znakova sam po sebi nužno ne znači da je prisutno nasilje. Ali ako se pojavi nekoliko znakova zajedno, to je signal da treba nežno, bez ispitivanja, da započnete razgovor sa detetom.
Kako da reagujete?
- Ostanite u kontaktu sa detetovim svetom. Postavljajte otvorena pitanja, pitajte kako je bilo napolju, ko je bio tu, kako se osećalo - baš kao što biste pitali za školu. Pokazivanje interesovanja bez kontrole i pritiska uliva poverenje i pomaže detetu da vam se otvori.
- Reagujte i kad je „samo onlajn“. Nikada ne umanjujte digitalno nasilje rečenicom „pa samo te ismevaju preko telefona, izađi iz aplikacije“. Za dete je to stvarno i bolno, i zaslužuje da bude shvaćeno ozbiljno.
- Budite saveznik, ne istražitelj. Najvažnija rečenica koju dete može da čuje jeste: „Možeš da mi kažeš bilo šta. Šta god da se desilo. Neću se ljutiti ni paničiti. Rešavaćemo to zajedno.“ Dete koje zna da neće biti kažnjeno ili ismejano lakše će se otvoriti. Dete koje se plaši vaše reakcije pre će izabrati da ćuti i da sam nosi teret.
Ukoliko vi ili neko iz vaše okoline trpite vršnjačko nasilje ili bilo koji drugi oblik nasilja, možete ga prijaviti OVDE.