Kao roditelj, ne morate da poznajete svaki trend da biste zaštitili dete. Potrebno je da razumete kako funkcionišu mehanizmi iza njih - i da naučite dete da misli svojom glavom.
Zašto deca učestvuju?
Važno je da razumemo da deca ne učestvuju u izazovima samo zato što su nepromišljena, već zato što žele da pripadaju grupi vršnjaka. „Svi to rade“ jedan je od najsnažnijih pritisaka u životu deteta i tinejdžera. Kad se tome doda pritisak lajkova, pregleda i pažnje vršnjaka, želja za prihvatanjem u grupi može privremeno da nadjača procenu rizika.
A algoritam društvenih mreža tu ne pomaže. On daje prioritet onome što je popularno i što drži pažnju - a ne onom što je bezbedno. Što je neki izazov gledaniji, to ga platforma više prikazuje, bez obzira na to koliko je rizičan. Dete tako dobija utisak da „to rade baš svi“, iako je reč o malom delu korisnika koji je algoritam „gurnuo“ u prvi plan.
Četiri stvari koje možete da uradite
- Pričajte o trendovima bez paničenja. Umesto zabrane i drame, pitajte otvoreno: „Jesi video neki lud izazov u poslednje vreme? Šta misliš o tome?“ Tako ćete saznati šta dete zapravo gleda - a da se ono ne zatvori iz straha da će biti kažnjeno ili ismejano.
- Naučite dete da zastane i postavi dva pitanja. Pre nego što učestvuje u bilo čemu, neka se zapita: „Može li ovo nekoga da povredi - mene ili nekog drugog?“ i „Radim li ovo zato što zaista želim, ili zato što to svi rade?“ Postavljanjem pitanja deca razvijaju kritičko razmišljanje koje predstavlja najefikasniju dugoročnu zaštitu od rizičnih onlajn izazova, budući da softverski filter i roditeljska kontrola ne mogu u potpunosti da isprate brzinu širenja novih trendova.
- Objasnite logiku algoritma. Kad dete razume da platforma namerno nameće neki sadržaj da bi ga zadržala što duže na ekranu, lakše će se odupreti pritisku. Razumevanje algoritama prebacuje dete iz uloge pasivnog posmatrača u ulogu aktivnog korisnika i vraća mu osećaj kontrole.
- Budite osoba s kojom može da proveri sve nedoumice. Važno je da zna da ste uvek tu za nju/njega: „Ako vidiš nešto čudno ili te neko nagovara na neki izazov, pitaj me slobodno - neću se ljutiti.“ Dete koje ima kome da se obrati neće doneti rizičnu odluku samo, u tišini, pod pritiskom društva.
Ne zabrana, već kritičko mišljenje
Lako je poželeti da jednostavno zabranimo telefon i mreže i time „rešimo“ problem. Ali to ne samo da je gotovo nemoguće, već dete ostavlja nepripremljenim za svet u kome će svakako živeti.
Pravi cilj nije da dete ne vidi opasne trendove. Pravi cilj je da dete ume da prepozna opasne trendove, a kada ih prepozna, da ume da zastane, da se zapita, da samo proceni i donese odluku. Kritičko mišljenje je veština koja će pomoći detetu i onda kada mi ne budemo pored njega i kada ne bude zabrana.
Ukoliko vi ili neko iz vaše okoline trpite vršnjačko nasilje ili bilo koji drugi oblik nasilja, možete ga prijaviti OVDE.