Školski psiholog Mirjana Milanović savetuje i objašnjava kakav odnos treba imati sa decom i iz ugla roditelja i iz ugla nastavnika kako bi se dete razvilo u samostalnu i formiranu ličnost.
- Svojim primerom i svojim ponašanjem, svojom doslednošću, jasnim granicama, spremnošću da pohvalimo dete, da ohrabrimo dete, da čujemo dete, da dozvolimo deci da iznesu svoja mišljenja, u nastavi i generalno u školi je važno da deca imaju taj pozitivan podsicaj, da imaju jasnu informaciju o svom radu i napredovanju. Da imaju i preporuku od strane nastavnika – „Šta mi je još potrebno da budem bolji i kakav sam do sada, i šta vi mislite šta je još važno, na čemu mogu da radim“. Kod kuće pored, naravno, roditeljske pažnje, podrške, ohrabrivanja, ljubavi i pohvale važno je da roditelji kad god mogu intelektualno stimulišu svoju decu, važno je da pred decu postavljaju određene umerene zahteve – savetuje ona i dodaje:
- Kad kažem umerene, to treba da budu zahtevi koji su zaista u skladu sa dečijim trenutnim mogućnostima i sposobnostima. To je jako važno, voditi računa o tome, jer to su stvari koje se menjaju. Decu treba osamostaljivati, odnosno zaista verovati u njihove sposobnosti i pustiti ih da nekad neke stvari urade i sami. Odnosno da mama i tata ne moraju sve da rade za njih, da nekada i oni sami mogu da donesu neku odluku, da reše neke prepreke i probleme na svom putu. Jer ako im kažemo - verujem u tebe da ćeš ti to moći, a pritom idemo da uradimo sve umesto njih, mi na naj način njima šaljemo duplu poruku koja će biti vrlo zbunjujuća za dete i dete neće znati u šta da veruje, jer ako mama i tata kažu jedno, a svojim ponašanjem govore drugo, onda će se verovatno pre prikloniti ovoj drugoj, negativnijoj strani.
Ukoliko vi ili neko iz vaše okoline trpi vršnjačko nasilje to možete da prijavite OVDE.